Sveti Andrija
je zaštitnik naše župe. Jedan je od dvanaest apostola i brat svetog Petra.

Kao što je Isus imao svoj križ i Andrija ima svoj - kasnije nazvan Andrijin križ u obliku slova X na kojem je razapet.
ZRNO MUDROSTI


Pratite nas na Twitteru: @svetiandrija


SV. MISE NEDJELJOM: 8:30, 10:00, 11:30 i 19:00 sati


SV. MISE RADNIM DANOM: 18:00 sati   LISTOPADSKA POBOŽNOST: svaki dan, pola sata, prije sv. mise   KLANJANJE PRED PRESVETIM: četvrtkom od 17 do 18 sati




PRVI PETAK: 7:30 i 18:00 sati
Klanjanje pred Presvetim nakon večernje sv. mise              
ISPOVIJED:
prije sv. misa    
ŽUPNI URED:
radnim danom, poslije sv. mise

UĐITE S HVALAMA NA VRATA NJEGOVA!

Ministranti

MINISTRANTSKIH 20 000 KUNA ZA NAJPOTREBNIJE

 

Božićno vrijeme je između ostaloga i vrijeme pohoda i blagoslova obitelji. Nerijetko se obitelji blagoslivljaju i nakon blagdana Krštenja Gospodinova. Lijep je to, pastoralno koristan pa i nužan susret  svećenika sa svojim vjernicima u njihovu domu s članovima njihove obitelji. Rekao bi naš narod „kratko, ali slatko“.  Zajednički susret, makar to bilo i samo nekoliko minuta osim činjenice zajedničke molitve i blagoslova, prigoda je za upoznati stare, bolesne i nemoćne u obitelji. Isto tako je vrlo zgodno izmijeniti nekoliko rečenica o obiteljskom načinu prakticiranja vjere, problemima  te o materijalnom stanju u obitelji. Tijekom dvadesettri radna dana, oko osam sati dnevno, don Ivan je s dvadesetak ministranata, koji su se mijenjali,  obišao i blagoslovio preko 1500 obitelji. Vrijeme je bilo, kako se to mudro, prognostički kaže promjenjivo.  Bilo je lijepog vremena, bure, kiše s vjetrom, lomljave kišobrana, klizanja, padanja.  Lošeg raspoloženja nije bilo, a smijeha i šale među ministrantima, samo izvan obiteljskih domova krcato, napretek. Nekako se ustalio običaj da osim slatkiša i čokolada ministranti dobiju i pokoju kunu za njihov trud. Naši župljani su, kao i u svim karitativnim akcijama, iznimno darežljivi. Nikakva teška ekonomska situacija, recesija nisu prepreka da oni svoje ministrante nagrade. Znaju oni da su naši ministranti i te kako socijalno osjetljivi. Tako su, kao i prijašnjih godina, najveći dio svoje zaslužene nagrade, uz konzultaciju s don Ivanom, odlučili darovati u karitativne svrhe. 15 000 kuna su darovali našim župljanima, obitelji Jukić kojoj je sredinom siječnja izgorio stan, a 5 000 kuna jednoj siromašnoj obitelji s dvoje djece s posebnim potrebama kojoj je isključena struja. Dar je uručen u suradnji s Karitasom splitsko-makarske nadbiskupije. Svjesni činjenice da se daru raduje dvoje, onaj koji daje i onaj koji prima, naši ministranti su ponosni na svoje župljane koji su ih darivali neizmjerno radosni što su svojim darom mogli pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija.

 

MINISTRANTI PODNO MOSORA

 

Tridesetak vrijednih ministranta i ove godine su išli na izlet daleko od gradske vreve i buke, u mosorsku Dubravu koja nam je nekako baš prirasla srcu zbog hlada pod hrastom, čistog zraka, vožnje traktorom, ali ipak najviše zbog našeg druženja. Dakle, u 8:30 sati krenuli smo sa Sukoišanske i stigavši u Dubravu, autobus smo zamijenili traktorom koji nas je doveo do Ivankove livade kao stvorene za dva malonogometna terena. Nakon dobre marende, noge su bile spremne za naganjanje baluna!  No, ljeto je još uvijek i sunce nas nije poštedjelo svoje topline i sjaja pa smo jedva dočekali posjetiti izvor vode, Studenac. Uputili smo se traktorom, ali pola puta, zbog male nezgode (pukla sajla!), ipak smo propješačili. Kod Studenca je bilo svega – od repanja do ojkanja, od igre granama do igre skejtom i, konačno (najdraže igre), polijevanja vodom! Osvježeni, vratili smo se na livadu gdje smo pošteno ručali i vratili se sportskim aktivnostima. Dobro, neki su se vratili sportskim aktivnostima, a neki su brali „jagode“ (čitaj kupine; u Dubravi su ljudi običavali kupine zvati jagodama). Eh da! Putem od izvora do naše livade, župnik nam je pokazao kako od osušene biljke pored puta napraviti zviždaljku (i za ovaj predmet dubravci imaju vlastiti naziv: pišćac) Zviždanja je bilo napretek! Nekako smo se ipak stišali za vrijeme vožnje natrag u Split, a onda je slijedio nastavak. Stigli smo veselo svatko svojoj kući – zviždeći!

                                                                                    Antonia Zoričić

Galerija slika

MINISTRANTSKI DAR ZA MISIJE

 

Kako je to uobičajeno, naši su ministranti i ove godine išli u blagoslov obitelji s don Ivanom. Njihova pomoć i sam dolazak u obitelji kod blagoslova čine sam blagoslov radosnijim. U ovogodišnjem blagoslovu obitelji od 38 ministranata sudjelovala su 22. Inače blagoslov obitelji traje dvadesetak radnih dana. Cijeneći rad i požrtvovnost svojih ministranata velika većinažupljana ih daruje bombonima, čokoladama, a dobar dio od toga, i u ovo doba recesije, pokojom kunom. U dogovoru s don Ivanom, kao i svake godine do sada, veći dio toga novca usmjerit će u karitativne svrhe. Ove godine su odlučili da će darovati novac u misije za godišnje školovanje dvadeset dvoje djece na Salomonskim Otocima u državi Melaneziji na jugozapadu Tihoga oceana i na takav način postati kumovi te djece, što će toj djeci omogućiti redovito školovanje.

Misijskim kumstvom omogućuje se pojedinom djetetu iz vrlo siromašne obitelji u nekoj od nerazvijenih misijskih zemalja pohađanje škole i sretnije odrastanje. U mnogim misijskim zemljama financiranje školstva se velikim dijelom bazira na sustavu školarina i dijete ne može pohađati školu ako roditelji ili netko drugi ne uplati školarinu. Sa 100 eura godišnje pokrivaju se troškovi školarine u osnovnoj školi, zatim školska odjeća koja je obvezna te školske knjige i ostali pribor. Nešto novca ostane i za hranu, obuću i higijenu za dijete.

Zahvalni svojim župljanima, naši su ministranti sretni što će svojim odricanjem i ljubavlju pomoći siromašnoj djeci na Salomonskim Otocima kako bi se i oni mogli školovati.

 

MINISTRANTSKI 'PANEM ET CIRCENSES' (KRUHA I IGARA)

Prije zagrijavanja školskih klupa, poveli smo naše ministrante u još jednu pustolovinu u nizu. 2.9. u 8 i po vesela družina ušla je u autobus posljednjeg krika mode iz Prometovog ateljea i uspješno se progurala vijugavim cestama do svijeta hrastova u mosorskoj Dubravi, rodnog mjesta našeg župnika. Dubrava je svoje ime dobila zahvaljujući dubovima koji rastu na tom području, a što je to dub? U narodu to bi bio drugi naziv za hrast. Odmah iz luksuznog autobusa broj 28 sjeli smo u najvrijednije oldtimer vozilo u selu, traktor obitelji Čotić. Njime nas je župnik odveo do Ivankove livade, pokošene samo za nas dva dana prije dolaska. Ekipa je prvo navalila na sendviče, a onda se bacila na sportske aktivnosti. Bilo je svega! Na suvremen način podijelili smo livadu na dva nogometna terena - naime, nasadili smo grančice po sredini,  te su momčadi zauzele početne položaje. Igralo se u svih šesnajst, kako bi mi to po domaću rekli. Bilo je i žutih, ali bome i crvenih kartona (dva žuta) i to poradi skidanja majica nakon postignutog gola. Vode nikad napripravit! Bilo je nekoliko intervencija od strane dežurnih vodonoša, ali sva su se grla uspjela napojiti. Valjalo je opet nešto prigrist nakon sve te trke za balunom, a brižne ruke su nam pripravile ukusno jelo koje se brzo razgrabilo. Imali smo i plačinke kao desert koje su nestale bez traga, brzinom svijetlosti, tako da ih nismo niti mogli zabilježiti slikom. Aktivnosti koje su zatim uslijedile ne mogu se vidjeti svaki dan! Dok su jedni pripravljali ležaj od mreže na stablu, a drugi bacali improvizirana koplja i diskove u zrak, iz prikrajka se mogao začuti zveket kamenja. Naime, naši vrijedni ministranti su se bavili izradom portreta i paljenjem logorske vatre. S naše livade mogao se čuti i drevni povik “Ave Caesar”! Pa vi sad možete samo zamisliti kakvih je sve tu prizora bilo! Kupine su nas zvale da ih uberemo pa su se neki odvažili i za to. Zmije nismo našli, ali je zato nas pronašao jedan leptir, koji je nestašno slijetao na ruke ministranata. Opet je slijedilo ukrcavanje na traktor i put kroz gustu hrastovu šumu nas je doveo do Studenac izvora. Tu smo se osvježili i uočili jedan neobičan plod. Plod hrasta zove se žir i svi znamo kako žir izgleda, pa kad vidimo ovaj čudni plod okružen hrastovim lišcem, prirodno je zapitati se: Pa, što je to, ako nije hrastov plod? Znamo da neki to zovu hrastova šiška, a zašto baš šiška? E pa, svi vi koji ste kao i mi vjerovali da je ovo bio nekakav plod hrasta, sada smo naučili da to nije plod, već gnijezdo ose šiškarice.Nije nam se dalo ići natrag u betonizaciju i zgrade, ali došlo je i vrijeme za to. 28-ma je čekala na starom mjestu, spremna za vijugave ceste i kilometre koji su nas dijelili od Splita. Već smo naglasili da je autobus bio luksuzan. Neke se taj luksuz toliko dojmio da uopće nisu izašli na stanici na kojoj su trebali izaći, nego su u zanosu malo produljili vožnju. Ne brinite se, kući smo došli sretno, nismo bili neuredni, sve škovace smo pokupili tako da se nadamo da smo bili eko savjesni posjetitelji u ovoj maloj idili.

Galerija slika  

                                                                                        Jelena Laća i Antonia Zoričić

 

19.6.2010.

 
 Oko petsto ministranata sa svojim župnicima, župnim vikarima i voditeljima ministrantskih zajednica okupilo se 19.lipnja u splitskom sjemeništu da molitvom, pjesmom, kvizom znanja i športskim natjecanjem na završetku školske godine potvrde svoju ljubav Isusu Kristu i Crkvi kojoj vjerno služe.Susret pod geslom „U tebe se Gospodine uzdam“ započeo je zajedničkom molitvom i gledanjem isječaka iz filma o Isusu Kristu dok su najbistrije glavice, u paru, iz svake župe rješavale pismeni dio kviza znanja. Nakon pismenog uslijedio je usmeni dio kviza . Pobijedila je ekipa župe Gospe od Otoka iz Solina, a naša ekipa, dvojac: Nikola Bešlić i Krešimir Domazet osvojila je izvrsno, drugo mjesto. Bravo momci.Koncelebriranu sv. misu s 25 svećenika, bit i središte ministrantskog susreta predslavio je prvi ministrant Nadbiskupije mons. Marin Barišić. Pozdravivši ministrante i njihove voditelje u propovijedi je govorio o važnosti svećeničke i ministrantske službe pozvavši ministrante da se mole za svoje svećenike. Nakon sv. mise je uslijedila okrepa poslije koje je nastavljeno razvijanje i utvrđivanje zajedništva športskim natjecanjem. Da i u športu nismo za neke podređene uloge dokaz je naš Josip Senta koji je u stolnom tenisu osvojio drugo mjesto. Natjecanja su se održavala i u nogometu, šahu, pikadu, potezanju konopa i alki. Bilo je zabave, viceva i smijeha na „karijole“ a u karijoli je sjedio alkar nišaneći kopljem u ruci dok ga je vozeći gurao drugi ministrant.Na kraju susreta, nakon što smo u kapeli izmolili deseticu krunice Nebeskoj Majci, podijeljene su nagrade najboljim športašima. Razišli smo se zahvaljujući najprije Gospodinu Bogu, a nakon Njega i predstojniku ureda za duhovna zvanja don Juri Vrdoljaku, duši ovog susreta,  za ovaj predivan događaj ispunjen Bogom, radošću i zajedništvom.

 

2010.

MINISTRANTI ZA ŽRTVE POTRESA 


Ministranti župe sv. Andrije sa Sućidra iz Splita, kao i ministranti drugih župa, svake godine pomažu župniku u blagoslovu obitelji. Taj nimalo lagan dio ministrantske službe kao i sve ostalo vrše s iskrenom pobožnošću i ozbiljnošću. Svakog dana su po njih četvorica 19 dana sa župnikom i po vjetru i kiši ulazili u kuće i stanove moleći s članovima obitelji za božji blagoslov, zdravlje, radost i mir.
Župljani župe sv. Andrije veoma cijene trud i zalaganje svojih ministranata. Stoga kod blagoslova obitelji velika većina obitelji izdvoji po koju kunu, bombon ili čokoladu kao nagradu za njihovo služenje župnoj zajednici. Tako je bilo i ove godine.
Iako živimo u teškom vremenu recesije, kod župljana župe sv. Andrije ne postoji recesija srca i ljubavi pa su i ove godine svoje ministrante više nego bogato nagradili. Znaju da njihovi ministranti osim služenja Bogu žele služiti i služe bratu čovjeku.
Kao i prošle dvije godine i ove su godine u dogovoru sa župnikom odlučili veći dio svoje nagrade darovati u onima kojima je to najpotrebnije. Svi oni svjesni da je solidarnost čin najuzvišenije ljubavi.
Razmišljajući kako i kome darovati dio svoje nagrade ove su godine sa svojim župnikom odlučili, duboko potreseni slikama ranjene i poginule djece u katastrofalnom potresu na Haitiju, 11 000 kuna od svoje nagrade uplatiti na račun Hrvatskog karitasa za žrtve potresa.
Tužni zbog tragedije koja je zadesila Haiti svi su zadovoljni da će svojim darom pomoći barem nekome ublažiti bol ili obrisati pokoju suzu s lica.

 

 MINISTRANTI LJETA 2009.


Nakon napornog učenja, zalaganja i uloženog truda tijekom školske godine za veliku većinu učenika mogli bismo s pravom reći: Odmorite se, zaslužili ste.
Znamo da sa školskim vjeronaukom završava i župni vjeronauk, tj. završetkom školske godine a isto tako i ostale aktivnosti djece i mladih u svojim župama. U malom broju župa, ako uopće ima takvih, i preko školskih praznika se nastavljaju probe i susreti za ministrante, zborove, čitače i drugo. Nažalost završetkom školske godine veliki broj vjeroučenika, do početka nove školske i vjeronaučne godine zaboravi na Boga i crkvu. Nema ih nedjljom na sv. misi.
To na veliku radost župnika nije slučaj u župi sv. Andrije ap. s ministrantima BranimiromBekavcem i Krešimirom Domazetom. Branimir je šesti, a Krešimir četvrti razred. Njih dvojica su cijelo ljeto od završetka školske godine do početka nove školske godine svakog dana, baš svakog dana, kada su bili u Splitu ministrirali na sv. misi i čitali liturgijska čitanja ili molitvu vjernika. Naime, Krešimir je neko vrijeme preko praznika bio na selu i kako reče njegova mama, nerado je išao na selo baš zbog izostanka sa sv. mise i ministriranja. Branimirovi roditelji su imali malih "problema" s Branimirom zbog ministranja. Kada su bili zajedno na moru s kupanjem se moralo ranije završiti kako bi Branimir stigao na sv. misu svakog dana u 19 sati. I niti jedan dan preko školskih praznika nije izostao sa sv. mise.
Iako nema nagrade kojom bi župnik nagradio ovaj dvojac dugokosih, izvanrednih ministranata, njihovu ljubav prema Bogu i Crkvi, kao znak zahvalnosti i prizananja obojici je darovao Bibliju za mlade. Njih dvojica su ministranti ljeta župe sv. Andrije na Sućidru u Splitu.

2009.

USKRSNA LJUBAV PREMA NAJPOTREBNIJIMA

U ovo uskrsno vrijeme, ministranti te karitativna grupa mladih i VIS Izidor župe sv. Andrije sa Sućidra iz Splita primjerom su pokazali da se Uskrs najistinskije slavi kroz djelotvornu ljubav. Imajući na umu onu Ivanovu: "Dječice ne ljubite se riječju i jezikom nego djelom i istinom" oni su tu ljubav posvjedočili svatko na svoj način.  Ministranti župe sv. Andrije redovito idu sa svojim župnikom don Ivanom u božićni blagoslov obitelji. Kako je po riječima sv. Pavla: "svaki radnik vrijedan svoje plaće" ministranti pri blagoslovu obitelji za svoj trud od svojih više nego darežljivih župljana dobiju poneku kunu, čokoladu ili bombon U dogovoru sa svojim župnikom odlučili su da će dio od onoga što dobiju biti za njihove potrebe kao što su izlet i sl., a dio će darovati onimtarzijea kojima je najpotrebnije. Tako su skupivši 7 000 kuna za najpotrebnije u dvije godine otkada je don Ivan s njima taj novac preko udruge Zdenac Split po projektu "Zrnca dobrote" darovali trima obiteljima. Prva obitelj je nezaposlena majka s kćerkom koja završava osmi razred osnovne škole i s teškom je medicinskom dijagnozom. Drugi obitelj je otac s troje malodobne djece kojima je majka umrla i treća obitelj nezaposlena majka koja živi u jednosobnom stanu s malodobnim sinom.  Tridesetak ministranata su sretni što su svojom kapljicom u slapu potreba tih obitelji učinili  dobro djelo na koje ih je potakla ljubav Kristova križa i uskrsnuća prema svima nama. Karitativna grupa mladih je i ove godine u uskrsnom vremenu pjesmom i kolačima obradovala štićenike djece sa posebnim potrebama Juraj Bonači. Zapravo uočili su da su to djeca, kao i sva djeca ne sa posebnim potrebama nego normalnim potrebama koje se ostvaruju kroz ljubav i pažnju. Taj, već tradicionalan susret i veselica protekli su u pjesmi, oduševljenju i veselju čitavih sat vremena.           

 

 

MINISTRANTI I DJEČJI ZBOR U VEPRICU I MAKARSKOJ 2008.

U proteklu godinu dana velik udio u dobroj izvedbi sv. mise imali su ministranti kao i dječji zbor koji pjeva na sv. misi nedjeljom u 10 sati. Stoga su kao nagradu za redoviti dolazak na
 ministranske susrete i probe nagrađeni izletom u Makarsku i Vepric. Na izlet je ujutarnjim satima krenulo pedesetak djece koja su jedva dočekala naše prvo odredište, a to je bilo Svetište Majke Božje lurdske - Vepric. Svetu misu je predvodio naš župnik, don Ivan. Na početku misnog slavlja kratko je ministrante i dječji zbor upoznao s Gospinim svetištem te ukazao na sličnost s Lurdom što je kod djece izazvalo veliko zanimanje. To mu nije bilo nimalo teško jer je prije dolaska na Sućidar bio župnik župe Kraljice Mira u Makarskoj. Svetište Vepric teritorijalno spada pod tu župu. Kao i obično ministranti, pjevači i čitači su bili aktivni na misi. Nakon održane mise te zajedničkog fotografiranja djeca su kupila suvenire te razgledala svetište koje je ostalo netaknuto od velikog požara. Ubrzo smo krenuli prema Makarskoj. Djecu je očekivao sladoled igra i odmor od puta. Prije odlaska posjetili smo Malakološki muzej školjaka, koji je posebno za nas otvorilačasna sestra Edita te nam pokazala školjke koje su se godinama prikupljale i razmjenjivale s ljudima iz cijelog svijeta.

 

 


Nakon toga svi smo se zajedno rashladili sladoledom. Djeca su zadovoljn